Kolektivna krivica

Kolektivna krivica je izraz koji se rabi da bi se krivica za neko počinjeno djelo nekog pojedinca prebacila na druge osobe, obitelj, plemena, sve članove nekog udruženja, rase, spolove, cijele narode ili cijelo čovječanstvo. Ovo uključivanje u krivnju može obuhvaćati i ljude koji nisu uključeni u djelo tj. može se prebacivati s generacije na generaciju i tako u beskraj (istočni grijeh). Primjerice, u prošlosti su pojedinci recimo smrt Isusa Krista kao kolektivnoj krivici pripisivali Židovima te je ova kolektivna krivica bila je povod mnogim progonima Židova u prošlosti. Isto tako postoje još kolektivne krivice protiv muškaraca zbog podređenog položaja žena (spolna nejednakost), Nijemaca zbog zločina koji su počinili nacisti. Katoličkoj crkvi zbog: inkvizicije, Križarskih ratova, izazivanja ratova uopće, navodnog nereagiranja ili nedovoljnog reagiranja na nacističke zločine za vrijeme 2. Svjetskog rata. Hrvatima zbog zločina koji su počinile ustaše, pripisivanje svim bijelim Australcima krivicu ili osjećaj krivice zbog zločina nad Aboridžinima, bijelim Amerikanaca zbog rasne politike protiv ljudi s obojenom kožom i Američkim Indijancima itd.

U modernim demokracijama, krivicu za neko djelo mogu preuzeti samo počinitelji djela i oni koji su sudjelovali u pripremanju ili izvršenju nekog kazneno djelo/čina te prema tome ako ne postoji kolektivna krivica, ne može postojati niti kolektivna kazna. Ovim se, prema 33. članku Četvrte ženevske konvencije, ni jedna osoba ne može kazniti za neko djelo koje ona nije počinila, ali dalje prema 87. članku Treće ženevske i 33. članku Četvrte ženevske konferencije moguće su kolektivne kazne za ratne zločine. Kolektivna krivica i kazna isto tako je okosnica Haške konvencije i Haškog suda.

Kolektivna krivica i kolektivna kazna u mnogim su se slučajevima koristile za sustavno ugnjetavanje i nasilje te također i kao način za zadovoljenje nekog emocionalnog poriva (ljutnja, gubitak, tuga, neprihvaćanje), ili da bi se izvela osveta za počinjena djela stvarna ili prenesena. Kolektivna krivica i kolektivna kazna isto tako su ponekad izrazi impotencije i/ili neprihvaćanja činjenice o nekom događaju. Nemogućnost pronalaženja pravog krivca ili pravih krivca za neko djelo bilo da krivac ili krivci nisu više živi ili prisutni kroz kolektivnu krivicu i te kroz kolektivnu potreba su da se dođe do zatvaranja odnosno izricanje kazne nad onima koji su implicitno bili uključeni u neko djelo i promicanja kolektivne krivice "žrtve" mogu na neki način ispoljiti svoju potrebu za osvetom ili kaznom, ili jednim i drugim. Isto tako ovo nametanje kolektivne krivice može se rabiti kao oruđe za višestruko ugnjetavanje "zločinca" koje može trajati godinama, desetljećima i tisućljećima i tako stvoriti sustave sustav sistem krivice odnosno kompleks i tako stvoriti jedan začarani ciklus.